Celibat je jedan od nauka Katoličke crkve, koji zabranjuje svećenicima ženidbu. Takav nauk ne postoji u protestantskim crkvama.
Uveo ga je Grgur VII. 1074. na sinodu u Rimu. Taj sinod zabranio je svećeničku ženidbu, te zahtijevao od oženjenih svećenika da napuste žene, kasnije u svojoj enciklici iz 1079. papa je zabranio oženjenim svećenicima i da ulaze u crkvu. Kad je papin dekret stigao u zapadnu Europu izbila je pobuna.
Ipak Grgurova je volja pobijedila, ali strogi dekret o celibatu nije uspio podići moralno stanje u crkvi. U opisima srednjovjekovnih prilika u crkvi, često se spominje velik nemoral i rasulo u redovima nižeg i višeg klera, čak i među papama. Npr. papa Aleksandar VI. imao je devetero izvanbračne djece.
Celibat, koji se s latinskog (caelibatus) prevodi kao beženstvo, nebračno stanje ili ‘bečarstvo’, označava bezbračnost osobe u zreloj dobi. Definicija govori kako je odluka o celibatu motivirana različitim razlozima: “izbjegavanjem bračnih tereta i odgovornosti, odricanjem radi nekih osobitih ciljeva (npr. radi posvemašnjeg posvećivanja nekom pozivu), teškoćama ekonomske naravi, nemogućnošću da se nađe bračni drug, nepovoljnim zdravstvenim stanjem”.
Na poseban način, celibatski život karakterizira osobe posvećenog života, one koji obavljaju kakvu religijsku službu. U ranom kršćanstvu celibat nije bio obavezan, ali već u prvim stoljećima Crkve, suzdržavanje od ženidbe bila je posebna karizma. Celibat je bio ideal, iako nije bio propisan. Tek kasnije su redovnici (koji su već dragovoljno bili preuzeli obavezu celibata) utjecali da celibat bude obavezan za biskupe i redovnike, a svećenici se mogu eventualno ženiti prije primanja svećeničkog reda.
Goidine 1139. odlukom Lateranskog koncila celibat je postao obaveza za sve klerike. Ideja o ukidanju celibata na II. vatikanskom koncilu je bila argumentirana nedostatkom svećenika i predlagao se fakultativni celibat, a koncil je zadržao uredbu općeg celibata ostavljajući mogućnost da oženjeni ljudi postanu đakoni. Celibat je još jednom potvrđen 1967. papinskom enciklikom ‘Sacerdotalis coelibatus’.
Celibat danas živi u Katoličkoj crkvi, ali svjedočimo određenim problemima. Svake se godine na svijetu oženi između 500 i 1000 svećenika, a podaci Vocatija, udruge svećenika koji su se zbog ženidbe razredili, govori da se između 1965. i 1995. u svijetu oženilo 180 tisuća svećenika, a takav trend ne pokazuje znakove slabljenja.