Katoličke redovnike – benediktince, osnovao je sv. Benedikt iz Nursije 529. godine.
Njihovo osnovno pravilo je „Ora et labora“, to jest „Moli i radi“.
Živjeli su u tišini samostanskih zidina, molitvi i meditaciji, izradi prigodnih rukotvorina, a kasnije se posvećuju školstvu i intelektualnom radu.
Ženski red benediktinki je osnovala Benediktova sestra Skolastika.
Benediktinke su se u našim krajevima napose bavile odgojem i obrazovanjem ženske djece i mladeži.
Tijekom stoljeća na našem je području postojalo oko 100 muških i oko 50 ženskih benediktinskih samostana.
Zagrebački biskup Stjepan II godine 1246. dovodi u Kloštar Ivanić sestre benediktinke, te ih smješta uz crkvu svete Marije, koju je prethodno izgradio.
Prije dolaska benediktinki u istom samostanu su boravile neke druge sestre – redovnice, ali su ubrzo napustile Kloštar zbog svojih osobnih razloga.
Biskup Stjepan II navodi, da je crkvu i samostan dao novim opaticama – benediktinkama, „zalaganjem i izričitom molbom kralja Bele IV i kraljice Marije“, te njihova sina Stjepana, kako bi se mogle za sve njih dragome Bogu moliti.
Za uzdržavanje biskup im daje sve desetina stanovnika Kloštra, „kako od žitarica tako od vina i praščića i jaganjaca i jestvina i pčela i kokoši i desetinu od lana … i desetinu od svih naših vinograda u naselju, i dohodak trga ( pijacovinu ) … te svu onu istu zemlju koja se nalazi uz rijeku Čemernicu … zatim dva kmetstva sa sinovima i kćerima, i kuriju s kućama i zgradama, što ondje pokaraj crkve svete Marije postoje.“
Biskup ih također zaštićuje od svojih nadglednika i od članova zagrebačkog kaptola.
Kloštranske benediktinke, boraveći u samostanu, život su napose posvetili molitvi, duhovnosti, ali i intelektualnom radu. Za pretpostaviti je, da su vodile brigu o odgoju kloštrankih djevojaka, učile ih i obrazovale, pomagale siromašnima, ali isto tako radili pobožne predmete u miru svojih samostanskih zidina.
Budući da je crkva svete Marije bila ujedno i župna crkva, gdje je jedno vrijeme župnik bio Martin Kuzma, redovnice su svakodnevno sudjelovale u svetoj liturgiji, javnoj molitvi i pjevanju bilo za vrijeme Mise, bilo na pučkim pobožnostima.
Benediktinke borave u Kloštru od 1246. godine do kraja 15. stoljeća. Dakle, punih 250 godina bez prekida.
Budući da su krajem 15. stoljeća turski napadi na ove naše krajeve bili sve jači i sve učestaliji, poradi svoje sigurnosti, a na preporuku kralja Matije, benediktinke napuštaju Kloštar Ivanić.
Njihov samostan i crkvu svete Marije preuzima mjesni župnik, koji je i za njihova boravka u Kloštru bio upravitelj crkve i župe.
Ta crkva svete Marije i samostan Benediktinki, nalazio se je na mjestu današnje crkve Blažene Djevice Marije i župnoga dvora.
Božidar Balenović