Godine 1811. franjevačka ljekarna seli iz samostana u posebnu kuću, ispred samostanskog zapadnog zida, kako bi bila pristupačnija bolesnicima. U jednom je dijelu zgrade bila oficina s laboratorijem, dok je drugi dio služio za stanovanje ljekarnicima koji su kao providnici vodili i ljekarnu. Ostale prostorije potrebne za rad ljekarne, kao na primjer akvarij, herbarij, knjižnica i drugo, ostali su u samostanu, gdje je do danas djelomično sačuvan ljekarnički pribor iz XVIII. i početka XIX. stoljeća.
Osnivač franjevačkog reda, Franjo iz Asiza, napose se brinuo, njegovao i pomagao siromašne, napuštene, bolesne ljude. Taj motiv djelovanja je ostavio i svojim nasljednicima, braći franjevcima.
Kloštranska ljekarna se ubraja među najstarije ljekarne u Hrvatskoj, nakon ljekarni u Zagrebu, na Kamenitim vratima i one na zagrebačkoj Opatovini.
Do godine 1670. u sklopu samostana postojala je kućna ljekarna za potrebe oboljelih pripadnika Franjevačkog reda.
Između 1670. i 1675. godine došlo je do prekretnice uslijed povećanih zdravstvenih potreba žitelja ovog kraja pa je samostanska ljekarna tada dobila status javne ljekarne pod vodstvom aprobiranog ljekarnika.
U XVIII. stoljeću zabilježen je dolazak školovane braće ljekarnika i ranarnika iz Bavarske, Švapske i Franačke, koji su stupili u red kao braća pomoćnici. Tako 1728. godine u franjevačkom samostanu djeluje prvi brat ranarnik, Bartol Mauser.
Tijekom XVIII. stoljeća zdravstvena je djelatnost franjevaca u Kloštar Ivaniću bila u velikoj mjeri rezultat onovremenih zdravstvenih prilika i potreba nastalih uslijed haranja pošasti, kuge, geostrateškog položaja i političkih prilika. Za vrijeme provale Turaka u gornju Hrvatsku od godine 1788. do 1791. u samostanu se nalazila “carska bolnica”. Uređena je i obnovljena godine 1796. kada su započeli veliki ratovi Austrije i Napoleona. Tako su dana 1. ožujka 1806. u tu bolnicu evakuirani ranjenici iz raznih samostana u Zagrebu, gdje više nije bilo mjesta.
U tom periodu u ovom dijelu Hrvatske postojale su samo ljekarne u Zagrebu i Varaždinu.
Godine 1811. franjevačka ljekarna seli iz samostana u posebnu kuću, ispred samostanskog zapadnog zida, kako bi bila pristupačnija bolesnicima. U jednom je dijelu zgrade bila oficina s laboratorijem, dok je drugi dio služio za stanovanje ljekarnicima koji su kao providnici vodili i ljekarnu. Ostale prostorije potrebne za rad ljekarne, kao na primjer akvarij, herbarij, knjižnica i drugo, ostali su u samostanu, gdje je do danas djelomično sačuvan ljekarnički pribor iz XVIII. i početka XIX. stoljeća.
Zbog dotrajalosti zgrade ljekarne ista je srušena uoči I. Svjetskog rata, te je sagrađena nova ljekarna na samostanskom vrtu.
Provincija sv. Ćirila i Metoda prodaje 1931. godine tu ljekarnu magistru Dragutinu Šipušu, koji ju vodi sve do 15. rujna 1949. godine, kada ona postaje Narodna ljekarna.
Ipak, kao Narodnu ljekarnu, istu vodi magister Dragutin Šipuš, i to od 1949. do 1968. godine.
Od 1968. godine vođenje ljekarne preuzima gospodin Stjepan Trut, sve do osamdesetih godina prošlog stoljeća, kada Ljekarna seli u novu zgradu na istoj kloštranskoj Promenadi, a koja je u sklopu Doma zdravlja Ivanić – Grad.
Božidar Balenović